MUTANTI CENZURE
Cenzura kao vid ogranicenja slobode u masovnom komuniciranju danas se retko praktikuje ali je ona evoluirala u dva mozda i opasnija mutanta: indirektnu/prikrivenu cenzuru i samocenzuru.
Nepostojanje klasicne, odnosno direktne preventivne i suspenzivne cenzure i njena politicka i drustvena diskvalifikacija, nikako ne znaci da je ona definitivno nestala ” kako u drustvima na rubu civilizacije, koja se jos batrgaju izmedju kosmarne totalitarne proslosti i svetle buducnosti u novom svetskom poretku, tako i drzavama perjanicama tog istog (bes)poretka” ( Radijkovic M. i MIletic M. 2006:198)
Za Dzona Kina ove poslednje su ” demokratski levijatani” koji razvijaju nove oblike cenzure, odgovarajuce razudjenim, policentricnim i slozenim masmedijskim kompleksima i potrebi da se protok informacija kontrolise suptilnije nego sto su to radili biskupi, apsolutni monarsi ili fasisti.
” Pored vanrednih ovlascenja kao recidiva klasicne cenzure u savremenosti ( preventivne i suspenzivne cenzure u izuzetnim situacijama u kojima se nalazi drzava), indirektna/prikrivena cenzura ostvaruje se kroz:
1. naoruzanu tajnost
2. laganje
3. drzavno oglasavanje
4. korporativizam
( Kin, 1994:74-82)
Нема коментара:
Постави коментар